pictopub.com

Dijafragmatska kila je stanje kada se organ u trbušnoj šupljini uzdiže i ulazi u prsnu šupljinu, kroz abnormalni otvor na dijafragmi. Položaj otvora može se nalaziti na stražnjoj i bočnoj strani dijafragme (Bochdalekova hernija) ili ispred dijafragme (Morgagnijeva hernija). Dijafragma je mišić u obliku kupole koji pomaže pri disanju. Ovaj mišić se nalazi između prsnog koša i trbušne šupljine, a odvaja organe srca i pluća od trbušnih organa (želudac, crijeva, slezena, jetra).

Dijafragmatska kila je rijedak poremećaj. Međutim, ako se dogodi, liječnički tretman mora se poduzeti odmah kako bi se spriječili rizici koji mogu ugroziti život bebe.

Uzroci kile dijafragme

Na temelju uzroka, dijafragmatska kila se dijeli na dvije vrste, i to:

• kongenitalna dijafragmalna hernija, javlja se kada se dijafragma ne razvije u potpunosti dok je još u maternici. Ovo stanje uzrokuje da se organi u abdomenu pomaknu prema gore u prsnu šupljinu i zauzmu prostor gdje bi se pluća trebala razviti. Ne zna se točno kako se ovo stanje može pojaviti. Međutim, postoji nekoliko čimbenika za koje se smatra da uzrokuju poremećaj razvoja organa u fetusu, a to su:
  • Genetske i kromosomske abnormalnosti
  • Izloženost kemikalijama iz okolnog okoliša
  • Majke kojima nedostaje nutricionistički unos tijekom trudnoće.
• Stečena dijafragmalna hernija, je vrsta dijafragmalne kile uzrokovana ozljedom tupim predmetom ili ubodom. Ovo stanje uzrokuje oštećenje dijafragme i uzrokuje podizanje organa u abdomenu u prsnu šupljinu. Nekoliko stanja može uzrokovati ovu vrstu dijafragmalne kile, i to:
  • Ozljeda tupim predmetom uslijed nesreće
  • Pad i jak udar u predjelu prsa ili trbuha
  • Operacije na prsima i abdomenu
  • Prostrelne ili ubodne rane.

Simptomi kile dijafragme

Glavni simptom dijafragmalne kile je respiratorni distres. Kod kongenitalnih dijafragmalnih hernija ovi simptomi su uzrokovani nerazvijenim plućnim tkivom. Dok se dijafragmatska hernija dobiva, problemi s disanjem nastaju zbog toga što mišić dijafragme ne funkcionira ispravno zbog pritiska koji se javlja. Ovo stanje rezultira smanjenom razinom udahnutog kisika.

Nizak unos inhaliranog kisika može izazvati druge simptome, i to:

• Ubrzan rad srca
• Brzi dah
• Plava boja kože.

Dijagnoza kile dijafragme

Većina slučajeva kongenitalne dijafragmalne kile može se dijagnosticirati u maternici. Ultrazvučnim pregledom trudnoće liječnici mogu otkriti abnormalnosti koje se javljaju u plućima i dijafragmi fetusa.

U nekim slučajevima, dijafragmalne kile se ne otkrivaju tijekom trudnoće i vide se tek kada se beba rodi. Liječnici sumnjaju da beba ima kongenitalnu dijafragmatičnu kilu ako postoje simptomi, koji su potvrđeni fizičkim pregledom. Fizikalni pregled se provodi i kod pacijenata sa stečenom dijafragmatičnom hernijom, i to:

• palpacija, naime osjećaj i pritisak na tijelo kako bi se provjerilo stanje želuca. Bolesnici s dijafragmatičnom hernijom imaju abdominalno stanje koje nema osjećaj pune pri pritisku jer se trbušni organi uzdižu u prsnu šupljinu.
• udaraljke, naime tapkanje prstima po površini trbuha kako bi se provjerilo stanje unutarnjih trbušnih organa.
• Auskultacija, ispitivanje crijevnih zvukova pomoću stetoskopa kako bi se otkrilo čuju li se zvukovi crijeva u području prsnog koša.

Da budemo sigurni, ponekad je potrebno dodatno pregledati. Među ostalima su:

• RTG prsnog koša, za ispitivanje i otkrivanje abnormalnosti koje se mogu pojaviti u plućima, dijafragmi i unutarnjim organima
• ultrazvuk, za izradu slika stanja trbušne i prsne šupljine.
• CT skeniranja, ispitati stanje dijafragme i trbušnih organa iz raznih kutova.
• MRI, detaljnije procijeniti i pregledati unutarnje organe.

Analizatori plinova u krvi također se izvode za provjeru razine kisika, ugljičnog dioksida i kiselosti ili pH krvi.

Liječenje kile dijafragme

Dijafragmatske kile koje se identificiraju nakon rođenja djeteta trebaju operaciju. Međutim, prije izvođenja operacije potrebno je uzeti u obzir nekoliko čimbenika, a to su:

• Zdravstvena anamneza i cjelokupno zdravstveno stanje bebe.
• Ozbiljnost dijafragmalne kile.
• Reakcija Vaše bebe na određene lijekove, postupke ili terapije.

Na temelju ovih čimbenika liječnik će odrediti nekoliko faza liječenja, i to:

• Intenzivna njega novorođenčadi. Početna faza liječenja prije nego što se beba podvrgne operaciji. Ovaj tretman se provodi u jedinici intenzivne njege novorođenčadi (NICU) i ima za cilj povećanje unosa kisika i stabilizaciju stanja bebe. Dok je u NICU, bebi će se pomagati s aparatom za disanje, odnosno mehaničkim ventilatorom, da diše. Ova se radnja radi jer bebe s dijafragmatičnim hernijama ne mogu učinkovito disati zbog nerazvijenih plućnih organa.
• ECMO (ekstrakorporalna membranska oksigenacija). Bebe s dijafragmatičnim kilama s vrlo slabim stanjem podvrgnut će se liječenju uz pomoć aparata za zamjenu srca i pluća (ECMO). ECMO stroj pomoći će srcu i plućima u radu u isporuci kisika u krvotok i pumpanju krvi u tijelo. ECMO se koristi dok se stanje bebe ne stabilizira i ne poboljša.
• Operacija.Nakon što je stanje bebe sasvim dobro i stabilno, operaciju će obaviti dječji kirurg. Želudac, crijeva i drugi trbušni organi bit će premješteni iz prsne šupljine natrag u trbušnu šupljinu, a zatim će se otvor na dijafragmi zatvoriti. Operaciju treba izvesti 48-72 sata nakon rođenja djeteta.

Većina beba i dalje će biti podvrgnuta postoperativnoj skrbi u NICU. Iako su se trbušni organi vratili u svoj položaj, pluća su još uvijek u fazi razvoja. Bebi će još neko vrijeme nakon operacije pomagati respirator. Nakon toga, iako je njegovo stanje stabilno i više ne treba ventilator, bebi će i dalje trebati kisik i lijekovi koji će mu pomoći da diše nekoliko tjedana ili mjeseci. Bebe smiju ići kući ako mogu samostalno disati bez aparata za disanje i dodatnog kisika, a težina im se povećala bez nutritivnih infuzija.

Za pacijente sa stečenom dijafragmatičnom hernijom, operacija je neophodna nakon što je pacijent stabilan. Ova radnja se provodi kako bi se spriječile komplikacije zbog krvarenja iz doživljene ozljede dijafragme.

Ako se zna da je beba imala dijafragmatičnu kilu još u maternici, liječnik može poduzeti korake za liječenje FETO metodom (fetalna endoluminalna okluzija dušnika). FETO je vrsta operacije ključanice (laparoskopija) koja se izvodi umetanjem posebnog balona u dušnik kada je fetus star 26-28 tjedana. Ovaj balon će stimulirati fetalna pluća na razvoj. Nakon što razvoj pluća počne izgledati normalno, balon će se ukloniti, bilo dok je fetus još u maternici ili nakon rođenja. FETO je koristan za prevenciju respiratornih poremećaja nakon rođenja, koji nastaju zbog dijafragmalne kile.

Prevencija dijafragmne kile

Prevencija dijafragmalne kile još nije poznata. Međutim, rutinska prenatalna njega važna je za otkrivanje bilo kakvih poremećaja u fetusu, kao i za određivanje odgovarajućih koraka liječenja prije, tijekom i nakon poroda.

U međuvremenu, postoje koraci koje možete poduzeti kako biste spriječili stečenu dijafragmatičnu kilu. Među ostalima su:

• Budite oprezni kada vozite motorno vozilo. Koristite sigurnosni pojas kada vozite automobil i kacigu kada vozite motocikl.
• Izbjegavajte aktivnosti koje mogu uzrokovati ozljede prsnog koša ili trbuha.
• Izbjegavajte prekomjernu konzumaciju alkohola, jer može povećati rizik od nesreća, osobito tijekom vožnje.
• Budite oprezni kada radite aktivnosti koje uključuju oštre predmete, kao što su noževi ili škare.

Komplikacije dijafragmalne kile

Neke od komplikacija koje se mogu pojaviti zbog dijafragmalne kile uključuju:

• Infekcija pluća.
• Poremećaj rasta i mentalnog razvoja u dojenčadi. Bebe mogu imati poremećenu koordinaciju tijela, pa će im biti teško ili će im trebati duže da nauče kotrljati se, sjediti, puzati, stajati i hodati. Za poboljšanje mišićne snage i koordinacije mogu se provoditi fizioterapija, logopedska i radna terapija.