pictopub.com

Oživljavanje novorođenčeta općenito se provodi kada beba ima poteškoća da samostalno diše ubrzo nakon rođenja. Ovo stanje bebe mogu iskusiti zbog raznih stvari, u rasponu od pate od određenih stanja do poteškoća pri prilagodbi na okolinu izvan maternice.

Kardiopulmonalna reanimacija jedna je od važnih medicinskih tehnika liječenja u hitnim stanjima, kao što su srčani zastoj, zatajenje disanja i koma. Ova akcija ima za cilj osigurati održavanje cirkulacije krvi i dovoljne potrebe za kisikom u tijelu.

Oživljavanje se može učiniti svima kojima je potrebna, pa tako i novorođenčadi. Po rođenju bebe ulaze u prijelazno razdoblje kako bi mogle samostalno disati. Međutim, postoje neka stanja koja uzrokuju da beba ima poteškoća s disanjem i zahtijevaju reanimaciju.

Kada je potrebna reanimacija novorođenčeta?

Novorođenčad će općenito biti podvrgnuta nekoliko liječničkih pregleda. Pregled novorođenčeta uključuje fizikalni pregled i APGAR pregled. Pregledom se želi utvrditi je li stanje bebe zdravo i sposobno.

Ako se činite da ne reagirate, mlohate, ne reagirate, nemate daha ili čak ne dišete, novorođenče će obično trebati reanimaciju. Osim toga, postoji nekoliko drugih čimbenika zbog kojih novorođenče zahtijeva reanimaciju, uključujući:

• Bebe na čije stanje utječu poremećaji u trudnoći, kao što su zapetljane pupkovine i abrupcija posteljice
• Prerano rođene bebe, odnosno rođene prije 37. tjedna trudnoće
• Potkoljenica rođene bebe
• Blizanci
• Bebe rođene s respiratornim problemima, na primjer zbog aspiracije mekonija

Koraci za reanimaciju novorođenčadi

Kada se novo dijete rodi, liječnici i medicinske sestre ili primalje će sušiti i omotati djetetovo tijelo, te održavati njegovu tjelesnu temperaturu toplom. Nakon toga, liječnik će promatrati i pratiti stanje bebe. Ako je potrebno, liječnik može dati djetetu kisik.

Tijekom promatranja liječnik će provjeriti djetetovo disanje, kretanje, razinu svijesti i promjene boje kože. Ako se iz rezultata praćenja utvrdi da stanje bebe zahtijeva reanimaciju, na primjer ako je vrijednost APGAR-a bebe niska, poduzet će se sljedeće radnje:

• Davanje stimulacije ili stimulacije kako bi se dijete izazvalo da samostalno diše
• Umjetno disanje bebinim nosom i ustima
• Kompresija ili dosljedno pritiskanje bebinih prsa kako bi se stimuliralo srce i poboljšala cirkulacija krvi djeteta
• Davanje lijekova koji pomažu u obnavljanju bebinog stanja, ako je potrebno

Ako novorođenče i dalje ne može spontano disati usprkos oživljavanju, liječnik će intubirati bebu kako bi mu omogućio spasavanje. Nakon toga, bebu je potrebno liječiti u NICU, pogotovo ako je njegovo stanje slabo i nestabilno nakon reanimacije.

Liječnici također mogu izvršiti usisavanje tekućine ili mekonija iz djetetovih usta, osobito kod dojenčadi za koje se sumnja da imaju problema ili prestaju disati zbog gušenja ili mekonijeve asfiksije.

Reanimacija novorođenčeta važna je radnja koju poduzimaju pedijatri ili liječnici opće prakse kako bi pomogli novorođenčadi koja imaju poteškoća s disanjem. Ako i dalje imate pitanja o reanimaciji novorođenčeta, možete se obratiti liječniku za daljnja objašnjenja.