pictopub.com

Prema teoriji, kada žalujete ili primate loše vijesti, svatko će doživjeti 5 faza tugovanja, a to su poricanje, ljutnja, cjenkanje, depresija i prihvaćanje. U svakoj osobi, ove faze mogu se proći na različite načine, slijedove i vrijeme.

Teoriju o 5 faza tugovanja prva je iznijela psihijatrica po imenu Elisabeth Kubler-Ross. Zahvaljujući ovoj teoriji, psiholog ili psihijatar može pomoći u usmjeravanju osobe kada prolazi kroz tešku situaciju u svom životu.

Osjećaji tuge i tuge prirodni su odgovori kada netko doživi loš događaj ili događaj, bilo da se radi o smrti člana obitelji, razvodu ili kada mu je dijagnosticirana ozbiljna bolest, poput raka ili HIV-a. Iako je normalno doživjeti ovaj osjećaj, nije ga se uvijek lako riješiti.

5 faza tugovanja koje trebate znati

Nakon što doživi traumatski događaj ili loš događaj, osoba će proći kroz sljedećih 5 faza tugovanja:

1. Faza poricanja (poricanje)

Poricanje je prva faza tugovanja. U ovoj fazi, osoba je sklona sumnjati ili poricati da doživljava loš događaj. Na primjer, netko kome je upravo dijagnosticirana ozbiljna bolest može misliti da postoji pogreška u dijagnozi.

Ovo je prirodan ljudski odgovor kako bi se smanjila emocionalna ili emocionalna povrijeđenost koja se osjeća. Tako će se s vremenom početi suočavati s ovom stvarnošću.

2. faza ljutnje (bijes)

Nakon što prođe kroz fazu poricanja, osoba koja tuguje osjećat će se ljutito i neće prihvatiti da prolazi kroz loš događaj. Također ga može učiniti frustriranim, osjetljivijim, nestrpljivijim i promjenjivim raspoloženje.

U ovoj fazi, on također može početi postavljati pitanja poput "zašto ja?" ili “što sam pogriješio, da se to dogodi u mom životu?”. Ova ljutnja može biti usmjerena na bilo koga, bilo da se radi o vama, drugima, objektima oko vas ili čak Bogu.

3. Faza pregovaranja (cjenkanje)

Poput požara koji je prvo planuo, a zatim se ugasio, ljutita faza će se polako zamijeniti. Nakon što prođe kroz fazu ljutnje, ožalošćena osoba će proći kroz fazu cjenkanja. Ovo je oblik emocionalnog obrambenog mehanizma osobe kako bi mogao vratiti kontrolu nad svojim životom.

Ovu fazu općenito karakteriziraju osjećaji krivnje, bilo prema sebi ili drugima. Osim toga, pri ulasku u ovu fazu tražit će i načine kako spriječiti nastanak loših događaja koji se doživljavaju u budućnosti.

4. Faza depresije (depresija)

Nakon što pokušaji da se odupru i promijene surovu stvarnost koju doživljavaju budu neuspješni, ožalošćena će se osoba tada osjećati duboko tužno, razočarano i beznadno. Ovo je dio normalnog procesa formiranja emocionalnih rana.

Ovu fazu depresije općenito karakterizira umor, čest plač, poteškoće sa spavanjem, gubitak apetita ili prejedanje te nedostatak entuzijazma za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

Za ovu fazu se može reći da je najteža faza i na nju je potrebno paziti. Razlog je taj što osjećaj tuge i emocionalne boli koji se osjeća može dovesti do ideja ili pokušaja samoubojstva.

5. Faza primanja (prihvaćanje)

Prihvaćanje je završna faza faze tugovanja. U ovoj fazi čovjek već može prihvatiti činjenicu da su se loši događaji koje je doživio stvarno dogodili i da se ne mogu promijeniti.

Iako osjećaji tuge, razočaranja i žaljenja još uvijek mogu postojati, ali u ovoj fazi osoba je počela biti sposobna učiti i prilagođavati se životu s novom stvarnošću i prihvaćati je kao dio svog životnog puta.

Zapravo, ako osoba može razmišljati pozitivno, iskoristit će gorko iskustvo koje je doživjela kao lekciju kako bi se mogla razviti u bolju osobu.

Savjeti za izlazak iz loših događaja

Svatko će proći kroz svaku fazu tugovanja na svoj način i vrijeme. Možda nećete doživjeti svaku od gore navedenih faza tugovanja, ili možete ići naprijed-natrag iz jedne faze tugovanja u drugu. Sve su to normalne stvari i dio su procesa ozdravljenja.

Pa, da biste pomogli vama ili vašim najbližima da se pomirite sa situacijom i izvučete se iz neugodnih događaja, pokušajte slijediti neke od ovih savjeta:

• Provodite više vremena s ljudima koji su vam najbliži. Međutim, ako želite biti sami, možete zatražiti neko vrijeme sami dok se ne osjećate bolje.
• Izbjegavajte skrivati ​​duboku tugu sami. Pokušajte pričati priče ili se družiti s najbližim ljudima ili osobama kojima vjerujete.
• Ako vam je teško razgovarati s drugim ljudima, pokušajte izliti svoje srce vodeći dnevni dnevnik svojih emocija, osjećaja, snova ili nadanja.
• Upravljajte stresom baveći se aktivnostima koje su zabavne i koje vam mogu pomoći da se smirite, kao što su redovita tjelovježba, meditacija ili molitva.
• Jedite uravnoteženu i hranjivu prehranu i dovoljno se odmarajte.
• Izbjegavajte mehanizmi suočavanja nepovoljni čimbenici, poput pijenja alkohola, droga, pušenja ili samoozljeđivanja.

Tugovanje je dio života koji je često neizbježan. Međutim, nemojte dopustiti da se to dogodi na dugotrajan način.

Ako vi ili vaši najbliži teško prihvaćate surovu stvarnost nakon što ste doživjeli loš događaj, osobito ako je izazvao simptome zdravstvenih problema, kao što su depresija, anksiozni poremećaji, nesanica ili psihosomatski poremećaji, dobro je konzultirati se psiholog ili psihijatar, da.